"…U svim različitostima, bilo političkim, bilo ideološkim, bilo svjetonazorskim ne zaboravimo da su domovina prije svega ljudi."
"Međunarodno priznanje Republike Hrvatske bila je težnja mnogih naraštaja hrvatskog naroda. U povijesti ćemo naći mnogo prijelomnih trenutaka i događaja koje danas spominjemo i na koje se pozivamo kad želimo dati još čvršće utemeljenje našoj državnosti. Ipak, prije dvadeset šest godina, prije svega zahvaljujući svima koji su tih dana bili u rovovima i na bojištima te tadašnjem vodstvu na čelu s prvim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, Hrvatska je međunarodno priznata. Naravno da valja biti zahvalan svima koji su u to vrijeme prvi prepoznali naše težnje od Svete Stolice do država koje su bile ruka podrške. Ipak, kad iziđemo iz prostora političke pristojnosti i vratimo se u to vrijeme, moramo naglasiti i ponavljati da je priznanje naše državnosti posljedica isključivo spremnosti većine hrvatskog naroda da vlastitim životima branimo slobodu i vlstitu domovinu i nacionalni identitet. Žrtve koje smo podnijeli kao narod i država traže da se tih dana podsjećamo, da ih vraćamo iz prostora zaborava i da današnju Hrvatsku prema njima mjerimo.
Da, sve geostrateške ciljeve smo postigli, od članstva u svim relevantnim svjetskim organizacijama do članstva u Europskoj uniji. Sad smo država s osobnom kartom i svojim mjestom, kakvim takvim, za stolom svjetskih donositelja odluka. Hrvatska je svojom kulturnom, znanstvenom, gospodarskom, kršćanskom tradicijom međunarodnim priznanjem samo dobila statusnu potvrdu onog što ona zaista jest. Ipak, kad se osvrnemo oko sebe, opet ostaje narod sa svojim potrebama, očekivanjima, država koja stalno vapi za nekim reformama i stalnim propitivanjem i osjećajem da nešto nedostaje.
Svako vrijeme treba svoje hrabre muškarce i žene. Vrijeme Domovinskog rata pa sve do mirne reintegracije i povratka u Vukovar dalo je mnoge znane i neznane junake jedinog istinskog i potpunog utemeljenja hrvatske državnosti u našoj povijesti. Oni su dali sve što su znali i imali kako bi u svom vremenu učinili najbolje za sve. Oni su u svom vremenu bili najbolje što je Hrvatska tada bila. Ugledani na njih, i danas, kad smo međunarodno priznati, moramo si osvjestiti da država i društvo da bi se razvijali moraju otvarati prostor i put najmarljivijima i najboljima među nama. Oni koji donose odluke, narodski rečeno političari, danas kao da to zaboravljaju, valja biti iskren i ponizan, kao da to zaboravljamo. U javnosti imamo dojam da se sve svelo na borbu lijevih i desnih, naprednih i nazadnih, modernih i tradicionalnih: kao da država i domovina pripadaju isključivo samo jednima.
Svijest koja nas je kao narod krasila devedesetih jedina može danas dati smisao i Domovinskom ratu i međunarodnom priznanju. Mnogi koji su napustili domovinu ili razmišljaju o odlasku svoju odluku temelje upravo na neispunjenim očekivanjima i obećanjima iz tog vremena. Mnogi koji ostaju suočeni su s godinama iščekivanja i nade da se može i mora bolje. Nacionalni ponos ne donosi blagostanje ali kad se on poljulja do blagostanja se ne dolazi. I zato, kao i u danima kojih se danas prisjećamo, svi ali baš svi, gdje god da jesmo, bili političari ili znanstvenici, kulturni djelatnici ili radnici u trgovini, branitelji ili prosvjetni djelatnici, moramo ispred sebe staviti vrijednost rada i znanja, okrenuti se oko sebe i priznati da žrtva i hrabrost devedestih odgovor su na sva naša pitanja. Bez nacionalne sladunjavosti ili superiornosti možemo državu i domovinu svakim danom činiti pravednijom, boljom, uspješnijom, demokratskijom i poštenijom. Ne tražeći bilo kakva opravdanja i olakotne okolnosti, kao što ih nisu imali ni svi oni koji su vlastiti život dali da bismo mi danas mogli biti ponosni i pozivati se da smo generacija koja živi ostvarenje vjekovnog sna.
Karlovac gotovo svake godine ispred sebe obilježavanjem međunarodnog priznanja stavlja upravo dane ponosa i slave. I mi možemo i moramo više i bolje. Bez obzira jesmo li ZA ili PROTIV pred svima nama je izazov traženja rješenja i podrške jedni drugima. Karlovac svojom otvorenošću i inovativnošću može dati i Hrvatskoj impuls rada i kreativnosti. Mi smo ipak srce Hrvatske u kojem se Hrvatska susreće.
Svakim danom budimo jedni u drugima život, prepoznajmo dobro oko sebe, podržimo ga jer samo tako će žrtva devedestih dobiti svoj potpuni smisao. U svim različitostima, bilo političkim, bilo ideološkim, bilo svjetonazorskim ne zaboravimo da su domovina prije svega ljudi."
