„Ne mjere se gradovi brojem kuća ni stanovnika, nego se diče svojom kulturom,“ napisao je jedan od najvećih hrvatskih intelektualaca i umjetnika svih vremena Georgij Paro u svojoj knjizi „Razgovor s Miletićem“.
Da, i Karlovac se itekako diči time što ga je Georgij Paro nazivao svojim gradom. Svojom veličinom i odanošću, učinio je taj grad puno vrednijim. Prvu režiju ostvario je 1953. godine s Dramskim studijem u Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu (J. Kušan, Pepeljuga). U tom istom kazalištu je 1957. godine režirao i svoju diplomsku predstavu (J. Osborne, Osvrni se gnjevno). Posljednja režija velikog Žorža – predstava „Dobri čovjek Bažulek“ – postavljena je u koprodukciji zagrebačkog kazališta KNAP i karlovačkog Zorin doma. Upravo je karlovačka premijerna izvedba te predstave predstavljala posljednje pojavljivanje Georgija Para u teatru. Zadnji puta Georgij Paro poklonio se kazališnoj publici sa pozornice Zorin doma i kao da je tim vraćanjem potvrdio kako tamo od kuda je potekao ostaje zauvijek. Govoreći o Georgiju Paru, njegov prijatelj iz mladosti i školskih dana dr. Darko Jerinić izjavio je: „Po tome smo jedino isti – uvijek Karlovac i samo Karlovac. Ne mogu se mjeriti s njim, osim po ljubavi prema Karlovcu i da ga nismo nikad napuštali ma što se događalo. Jasno, on je otišao, ali se i vratio.“
I u vremenima dok je režirao Eduarda II u Dubrovniku, Henrika IV u Kaliforniji sa slavnim Michaelom Douglasom, predavao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i američkim sveučilištima, ravnao Dubrovačkim ljetnim igrama u najznačajnijem razdoblju njihove povijesti i dok je bio intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu u najteže vrijeme, nije zaboravljao Karlovac.
Georgij Paro osluškivao je bilo svojega grada. Režirao je i savjetovao, promišljao i razgovarao, davao je i poticao. Bio je vjeran do kraja svom kazališnom izvorištu. I točno, unatoč svemu, nikada ga nije napustio.
I upravo zbog odlaska tog hrvatskog kazališnog velikana (3. svibnja 2018. godine) u Karlovcu se prošle godine počeo obilježavati program pod nazivom „Dani Georgija Para“. Ove godine su na pozornici Gradskog kazališta Zorin dom trebali biti održani Drugi dani Georgija Para. No, kazališni jezik danas su zamijenile slike. Kako se ne bi prekidala ta memorijska linija zahvalnosti grada svom velikom sugrađaninu, kratkim video zapisom oživotvoreno je sjećanje na motive, koji prate karlovačku priču Georgija Para. Možda dobijete odgovor zašto je volio taj grad i zašto Karlovac voli njega.
Fragmenti iz programske publikacije pripremljene za Dane Georgija Para 2020.
„Ne trčim za nagradama, zanimaju me predstave, zanima me kazalište, pisac, tekst, glumac, dramaturgija, scenski prostor, dekor, kostimi, glazba, pokret tijela, rasvjeta, tišina….. iščekivanje u mraku prije podizanja zastora…“
Georgij Paro
Iz mraka kazališne dvorane Zorin doma prilikom jednog jutarnjeg pokusa 1951. godine odjeknuo je prvi kazališni aplauz Georgiju Paru. Bio je to aplauz Stjepana Mihalića. Taj pljesak nagovijestio je dolazak umjetnika, koji je bio predodređen da osvijetli jednu kazališnu epohu. Mihalić je to prepoznao. Rezonanca tog prvog karlovačkog pljeska prenijela se snažno kazališnim pozornicama svijeta. Njegovo znanje, sluh za eleganciju, smisao za detalj, nijansu, suptilno i teško uhvatljivo…razlikovalo ga je od drugih. Redatelja je mnogo, ali jedan je Georgij Paro.
Georgij Paro bio je umjetnički genije. Ne samo kao redatelj, sveučilišni profesor i pisac, već i kao mislilac. Pisao je o kružnoj dramaturgijskoj formi, kao metafori čovjekovog trajanja pod zvijezdama. I stoga nije slučajno da je njegov kazališni krug završio baš u Karlovcu, na onoj istoj pozornici na kojoj je počeo. Posljednji kazališni aplauz doživio je nakon svoje zadnje premijere u Zorin domu. Bilo je to zaokruženje karlovačke priče Georgija Para.
„Teatar je druženje, život!“, jednom je napisao. I ako je istina da su početak i kraj predstave ono što se najviše pamti, onda je Karlovac zaista privilegirani grad.
Sanja Hrnjak
„Hvala Karlovcu što me uputio u život. U Karlovcu sam igrao košarku, počeo se baviti kazalištem već u gimnaziji, nastavio u Dramskom studiju koji je osnovao književnik Stjepan Mihalić i režirao svoju diplomsku predstavu prije 60 godina. Volim Karlovac. Karlovac je moj grad.“
Georgij Paro
Pogledajte film Gradskog kazališta Zorin dom, snimljen povodom druge obljetnice smrti Georgija Para VIDEO
